Za jučerašnji bi dan mogla reći da je bio uobičajen (bez ikakvih neuobičajenih i paranormalnih događaja), ali nažalost to se desilo. Sad se vjerojatno pitate: A što to? Pa evo vam odgovora: Jučer me mama poslala k jednoj babi po sir i vrhnje. Nije mi se baš dalo, al sam ipak otišla da ubijem još ovo malo slobodnog vremena (sad slijedi moj pokušaj nasmijavanja čitaoca mog bloga) tj. da samo naizgled ubrzam vrijeme do početka nove školske godine kojoj se tolko «veselim». Uvjerena sam da vas je prethodna rečenica jako raspoložila i nasmijala, ali vratimo se mi prepričavanju događaja. U biti, ta baba ima psa. Pekinezera, tj. pekinezericu koju je ta baba nazvala imenom Tina. Tina naizgled ostavlja dojam bezopasne, nevine, umiljate i mirne kuje, ali se ispostavilo da je taj dojam posve pogrešan. Kad sam ušla u dvorište te babe Tina je lagano počela lajati na mene, ali mene to nije uplašilo jer je glupu pekinezericu okupirao moj miroljubiv pas Floki koji je došao za mnom. I tako sam ušla u kuću, baba mi je tamo dala dva sira i vrhnje i ja sam baš krenula prema vratima. Tad se pojavila ona, pekinezerica i počela je lagano lajati na mene. Ja to nisam shvatila baš ozbiljno jer pas koji laje, ne grize. Bacila sam pogled na Tinu i nasmijala joj se te joj tad okrenula leđa. I tad se dogodilo nešto strašno….Napeto, zar ne? Sad vas sigurno zanima kaj je bilo dalje, ali ću vas malo držati u neizvjesnosti…………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………dosta neizvjesnosti. Gadura glupa me ščapila, tj ščapila mi je petu na lijevoj nozi i lijepo napravila dvije dosta ružne rane. Ja sam bila u šoku…..krvi je bilo posvuda……sad se zajebavam, al bilo je dosta krvi. Dovoljno da se napune 2/3 čaše za rakiju. I tak sam brzo ja otrčala doma svojoj mami, nisam više mogla gledat to odvratno podmuklo malo čudovište. Ak ne kužite kak me to malo đubre uspjelo ugrist, samo ću vam reć da sam nosila japanke. Kad sam došla doma, moja mi je brižna mamica te rane polila s rakijom (po kojoj još uvijek smrdim) i zavila mi stopalo s gazom. Da priča ne postane dosadna sad ću vam prestat pričat što se dalje događalo, nego ću vam reći što sam zaključila o pekinezerima, a taj zaključak glasi: Pekinezeri su jedna odvratna vrsta psa. Svi govore kak su slatki i slične srcedrapajuće stvari, al meni su jednostavno ružni. Također mislim da su dvolični. Izgledaju kao umiljate male životinjice, a zapravo su gamad. Čak i pitbulle smatram boljima od njih, jer oni se bar ne pretvaraju. Oni te odmah napadnu, pa bar znaš na čemu si. I to je bio opis događaja koji je narušio monotoniju još jednog dosadnog dana u nizu dosadnih dana…..THE END bye |
Ja ne pišem dnevnik, neznam zašto, vjerojatno zato kaj mi se neda….Da, to je razlog, neda mi se. Al pokušala sam ja pisati dnevnik, još u trećem razredu. Ajd vi sad zamislite neku malu glupu trećašicu (osnove škole) kak piše dnevnik. Ak ste si sad zamislili tu sliku, evo rezultata (bez cenzure :-DDDD): Datum: 7.12.1998. Tema: Graničar Prisutni: 3.a i 3.b Tekst: Zadnji sat u školi bio je tjelesni. Nisam ponijela biciklističke. Igrali smo s 3.b razredom. Učitelj je rekao: tko pobijedi pobjednik je za ovu godinu jer je bio kraj 1. polugodišta. Nakon 25 minuta ostale su samo u polju ja i osoba 1, ja sam bila jača. Pogodili su me, a onda osobu 1. Ušao je naš graničar osoba 2, ali su ga brzo pogodili. Ali onda je bilo 6:5 za nas i zato to ne prihvačam, ne i ne. A naš učitelj se smijao. Ali bilo nas je za 5 manje, a to je uzrok tomu. Moj osvrt na cjelokupnu situaciju: Da, da, znam da je tekst prezanimljiv…al kaj ćete kad mi je život bio prepun zanimljivih događaja…. Uopće nemogu vjerovat da sam nosila u to vrijeme biciklističke…onak debeljuškasta (sad, naravno, nisam). Također primjećujem male znakove umišljenosti (koji su se kroz godine, naravno, izgubili). To sam primjetila u navođenju da sam bila jača od osobe 1, za koju se sjećam da je jako dobro igrala ovu glupu dječju igru….oprostite ak niste zadovoljni s mojom analizom, al meni je sve ovo presmiješno…, al isto se tako ponosim sobom jer sam ovo iznijela u javnost. TOLIKO OD MENE….. |
Jučer sam naučila važnu životnu lekciju, o čem je riječ reći ću vam poslije….Ubiti,ta mi je životna lekcija zasnovana na pogrešci dala ideju za novi post u kojem pokušavam spriječiti ljude da ne zajebu stvar (i to je to zlo za neko dobro),a i usput sam naučila cijeniti frizerke….evo o čem je riječ: 10 razloga zašto ne dati frendici nefrizerki da vam šiša kosu: 1.sjebat će vam ionako već sjebanu i jadnu kosu te će vam stanjit ionako već pretanku kosu 2.60% dana poslije ćete provest sjedeći pred ogledalom, češljajući se i zapitkivajući se: zašto? 3.sljedećih par tjedana il ćete kosu morat stalno vezat il nosit neke glupe bezvezne šilterice(osim ak si ne nabavite neku bolju i zanimljiviju) 4.kad vam starci vide novu zurku mislit će il da ste bili pijani (a niste)kad ste dopustili frendici da vam to napravi il će mislit da ste na nekakvim ostalim drogama(a niste) il će mislit da ste jednostavno malo trknuti(a jeste) 5.kad sljedeći put odete čovjeku kojemu je profesija šišanje kose(ja te ljude zovem frizeri, neznam kak ih vi zovete) pitat će vas kaj ste radili s kosom i onda će doći do neugodne situacije 6.potrošit ćete 1 minutu smišljajući odgovor frizeru koji vas je pitao već prije spomenuto pitanje u razlogu br.6 (razlog br.6 se nalazi između razloga br.5 i razloga br.7 kojeg upravo čitate) 7.bit ćete malo (ne jako, samo malo) ljuti na frendicu koja je počinila taj gnjusan odvratan zločin na vašoj kosi i priželjkivat ćete da i vi njoj to napravite, samo još gore…. 8.ako ste slučajno kao ja opisali to na svojem blogu onda bi vas se frendica mogla počet bojat zbog razloga br.8….valjda neće! 9.nećete imat mogućnost da si napravite razne lude frizure koje niste radili kad vam je kosa bila čitava 10.razlog nisam uspjela smislit, al glavno je da sam ja napisala 10 razloga zašto ne dati frendici nefrizerki da vam šiša kosu. Mislim, mogla sam ja napisat 9 razloga zašto…al kaj ja mogu kad mi je 10 ljepši broj od 9,a i veći je, a i dvoznamenkast, a i sastoji se od jedinice i nule (ti se brojevi inače koriste u binarnom brojevnom sustavu)….ak se ko sjeti desetog razloga, nek ga napiše… Napomena: E sad, ak netko usprkos svim razlozima koje sam navela ipak da frendici ili frendu da ga šiša, neka bude siguran da ga frend ili frendica šiša škarama koje su namijenjene da šišaju kosu a ne škarama za papir ili nekakvim drugim oštrim pomagalom. Oprostite što vam vizualno nisam prikazala katastrofu na mojoj glavi (možda budem) i oprosti, moja frendice nefrizerka, što sam sve ovo malko preuveličala….=)don`t be mad at me… pozdrav! |
pomalo dramatican naziv prvog posta...kaj ne?evo napokon sam i ja napravila svoj dugoocekivani blog....trenutno se nista ne zbiva u mravljem podzemlju(u prijevodu:nemam inspiracije) pa cekam da se nest dogodi(u prijevodu:cekam da mi dođe i neka dobra ideja)....nadam se da ću smislit nest zanimljivo i informativno.....dotad......POZDRAV! |
< | rujan, 2005 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv